Marketing

kolumna_porobija3Poznata hrvatska tvrtka traži voditelja marketinga. Kako ne bih nikog reklamirao (i to još besplatno) izmislit ću da se tvrtka zove ADI.

Meni, naravno, porasli apetiti. Em se brzo i jednostavno pošalje molba, em je sve to besplatno. Tko ne pokuša – ne dobije, tješim se parolama redovitih igrača lutrije. Čak dotjerujem i životopis. Ne, ne ubacujem lažne podatke poput “jedan sam od osnivača Applea”, samo više naglašavam što sam sve radio u marketingu. “Cijeli moj radni vijek bio je neposredno vezan uz marketing”, rečenica je kojom započinjem svoju molbu. I tako dalje, da vas ne davim. Imam već i zamisli kako bih im organizirao kampanje. Čak mi padaju i na pamet neke promjene u asortimanu robe. Sve mi je u glavi, pravi sam genije, još samo da to shvate u ADI-ju.

Negdje popodne nabasam na Iveka. “Stari, ima kaj s poslom?”, pitamo se. I obojica imamo spreman odgovor: “Sad sam baš krenuo aktivnije u traganje”. Ja imam i specijalni dodatak na već uvježbani dijalog. “Znaš gdje sam danas poslao molbu?” “Ma, znaš ti gdje sam ja poslao molbu?!”, prekida me Ivek. Nestrpljiv je da kaže, pa mu dam da bude prvi. “Ja sam danas poslao molbu za voditelja marketinga u ADI”, reče Ivek, s osobitim naglaskom na ADI. Ponosan, kao da je već svečano proglašen za marketinškog stručnjaka godine. “A ti?” Meni neugodno da kažem istinu, a ne volim ni lagati. “Ma, ja sam poslao na nekoliko mjesta, više se i ne sjećam”, kažem neuvjerljivo. “Hajde i ti pošalji u ADI, pa da vidimo tko će od nas dvojice proći”, bodri me Ivek. Da, naravno, obojica idemo u finale i onda započinje meč stoljeća, sto posto. I velika muka poslodavca koga će uzeti od nas dvojice. Možda uzmu obojicu.

Navečer mi dolazi Tihomir. Ima neke ideje za privatni biznis. Dobre ideje, usput rečeno. Mene privlači to kretanje u samostalni posao, ali, kažem ja Tihomiru, i dalje šaljem molbe na razna mjesta. Poslao sam i u ADI, baš danas, kažem ja njemu. “I ja sam im poslao, jučer”, veli Tihomir. Super, mislim ja, drugi kojeg znam da šalje molbe i ujedno drugi koji je poslao u ADI.

Do kraja tjedna još su mi četvorica mojih poznanika rekla da su poslali molbu u ADI. Ja sad više i ne krijem da znam i druge. I oni svi znaju neke druge. Tješimo se već rečenom parolom – tko ne pokuša, ne dobije. Obično kažu “Em se brzo i jednostavno pošalje molba…”, a ja dovršim, kao da smo vježbali “em je sve besplatno”. Pa se smijemo svojoj dovitljivosti.

Prema mojoj skromnoj statistici, otprilike je 69% nezaposlenih poslalo molbe u ADI. Svi mi znamo marketing, svi imamo puno iskustva u tome i svi smo pravi ljudi za tu tvrtku. Naše će kampanje pokoriti ne samo Hrvatsku i regiju, nego i puno šire. Nas isključivo zanimaju oni najveći. Svi će kupovati ADI proizvode, samo da mi zasjednemo na mjesto voditelja njihovog marketinga.

Zamišljam tamošnjeg voditelja ljudskih potencijala. Dok ovo pišem, on vjerojatno gleda u hrpu mailova koji mu stižu svake minute i klika “select all”, pa “delete”. Već ni u trashu mu nema mjesta za sve pobacane mailove. Možda stavlja i oznaku “spam”, čisto da mu ne bi tko od nas poslao opet mail. Ostavlja samo one molbe koje dolaze od ljudi koji su u marketingu već puno napravili.

A to nismo ni Ivek, ni Tihomir, ni ja.

Željko Porobija

Ključne riječi: 

Komentirajte

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su zvjezdicom *

*
*


*